Fudbal
Partizanov Nemac kritikuje srpski fudbal: “Večiti rivali bi se u Bundesligi borili za opstanak”
Sebastijan Polter stigao je u Partizan tokom zime na pozajmicu do kraja sezone. I pored skromnog učinka u crno-belom dresu, nemački napadač izneo je određene kritike na račun srpskog fudbala, upoređujući ga sa iskustvima iz Engleske i Holandije, gde je ranije nastupao.
– Nikada zapravo ne možeš da uporediš te periode igranja u inostranstvu.Naravno da postoje neke sličnosti, ali ne možeš to u potpunosti da porediš. Mislim da smo mi u Nemačkoj veoma strukturisani – počeo je Polter u intervjuu za sajt Ajntrahta iz Braunšvajga.
Govoreći o razlikama, istakao je da nemački sistem funkcioniše po jasno definisanim pravilima.
– Sve je uvek tačno planirano, sve mora da ide pravolinijski. Sve je unapred određeno. To nije tako u zemljama kao što su Engleska, Holandija, a sada i Srbija. Kultura je jednostavno drugačija, malo raznovrsnija. Ostavlja se više prostora za druge stvari. Ligu ne možeš ni približno da uporediš sa Bundesligom – dodao je nemački fudbaler.
Prema njegovoj proceni, ni najveći srpski klubovi ne bi mogli da pariraju vrhu nemačkog fudbala.
– Ali mi, Partizan, i Crvena zvezda, verovatno bismo se borili za opstanak u Bundesligi ili za promociju iz druge lige. Ostalo ne može da se poredi.
Polter: Sviđa mi se Beograd, ne žalimo što smo došli

Polter je objasnio i svoju ulogu u timu. On je naglasio da je u Beograd došao sa jasnom idejom da pomogne mlađem igraču na svojoj poziciji.
– Došao sam ovde jasno sa ciljem da pomognem igraču (Andrej Kostić, prim.aut.) koji je igrao na mojoj poziciji, da ga kroz konkurenciju učinim boljim. I mislim da sam upravo tu ulogu i prihvatio. Imao sam dosta minuta, iako naravno uvek želim više. Nikad nisam zadovoljan. Ali ako gledam poslednje tri utakmice, dao sam dva gola u tri meča. Može se reći da postoji mali uzlazni trend, i u minutima i u golovima i asistencijama.
Istakao je i da je iza Partizana period sa slabijim rezultatima, uz naglasak da je prioritet završiti sezonu na drugom mestu.
– Moja supruga je došla u Srbiju dve nedelje posle mene. Sve smo spakovali i napunili gepeke automobila. Onda smo se sa oba auta vozili ovde i mislim da smo za oko 12 sati stigli. Deca su već nedelju dana kasnije krenula u međunarodni vrtić. To im baš prija. Moj stariji sin sada već prilično dobro govori engleski. Kao roditeljima nam je lepo da vidimo kako uče drugi jezik i upoznaju novu kulturu, iako možda još ne razumeju sve u potpunosti. To je zaista nešto lepo. Svi smo zajedno svaki dan i živimo ovde. Moja supruga redovno ide na pilates, uživa u tome i oseća se kao kod kuće, što je veoma važno. Tako ja mogu mirno da idem na trening, jer znam da se moja porodica ovde oseća dobro i da ne žalimo što smo došli ovde – to definitivno nije slučaj – zaključio je Polter.