Fudbaleri Real Sosijedada ispisali su novu zlatnu stranicu svoje istorije osvajanjem četvrtog trofeja u Kupu kralja, savladavši Atletiko Madrid u velikom finalu u Sevilji. Grad je danima bio u euforiji, a slavlje koje je usledilo pretvorilo se u pravi fudbalski praznik kakav se retko viđa čak i u Španiji.
Za razliku od prethodnog osvajanja Kupa, koje je bilo obeleženo restrikcijama zbog pandemije, ovaj put je sve bilo u znaku otvorene, masovne proslave. Hiljade navijača okupile su se da pozdrave svoje heroje, a igrači su se danima nakon finala vozili kroz grad u otvorenom autobusu, okruženi morem plavo-belih zastava i neprekidnim ovacijama.
U centru pažnje nisu bili samo igrači, već i ljudi koji su doneli ključne odluke u klubu – predsednik Jokin Aperibej i trener Pelegrino Mataraco. Aperibej, koji vodi klub još od 2008. godine, ovim trofejem je došao do svog drugog Kupa kralja na čelu Sosijedada, potvrđujući kontinuitet i stabilnost upravljanja klubom.

Propali eksperiment
Sezona, međutim, nije počela idealno. Eksperiment sa trenerom iz filijale, Serhiom Fransiskom, nije dao očekivane rezultate, pa je nakon 17 kola došlo do preokreta. Na predlog sportskog direktora Erika Bretosa, klub se odlučio za gotovo nepoznatog trenera Rina Mataraca, stručnjaka sa iskustvom iz nemačkog fudbala.
Ono što je ovu priču učinilo neobičnom jeste činjenica da je čak i predsednik kluba, u potrazi za potvrdom odluke, konsultovao – veštačku inteligenciju. Prema njegovim rečima, prvi odgovor AI nije bio ohrabrujući: sistem je procenio da Mataraco nije idealno rešenje za Real Sosijedad.
– Erik (sportski direktor) mi je rekao Mataraco, a ja sam pitao AI da li je on dobar trener za nas. Rekla mi je – ne – izjavio je Aperibej kroz smeh tokom proslave u San Sebastijanu.
Ipak, poverenje u sportskog direktora prevagnulo je nad algoritmom. Klub je odlučio da ide protiv “digitalnog saveta” i veruje ljudskoj proceni. Ta odluka se ubrzo pokazala kao pun pogodak. Već nekoliko meseci kasnije, Real Sosijedad je igrao zreliji, organizovaniji fudbal, a kulminacija je stigla u Kupu kralja.
Zanimljivo, predsednik je otkrio i da je nakon pobede nad Atletik Bilbaom u polufinalu ponovo pitao veštačku inteligenciju za mišljenje o treneru. Ovog puta odgovor je bio potpuno drugačiji – Mataraco je ocenjen kao “odličan izbor“.
Esqueça Ted Lasso! Pellegrino Matarazzo, filho de imigrantes italianos que cresceu vendo a mágica de Roberto Baggio em 1994, leva a Real Sociedad ao título da Copa do Rei e alcança o maior feito de um técnico dos Estados Unidos no futebol europeu! pic.twitter.com/Dz4ytVxjXc
— Leonardo Bertozzi (@lbertozzi) April 18, 2026
Oduševio na razgovoru za posao
Sam trener je, prema rečima predsednika, ostavio snažan utisak već na prvom sastanku.
– Znao je sve o svakom igraču. Njegova analiza kluba bila je neverovatno detaljna – rekao je predsednik, dodajući da je odluka konačno pala tek nakon pete runde razgovora.
Zvanična saradnja sa Mataracom potvrđena je pred Kup utakmicu protiv Eldensea, a ostatak sezone pretvorio se u fudbalsku bajku. Tim koji je do skoro bio u borbi za opstanak stigao je do trofeja i upisao jedno od najimpresivnijih poglavlja u novijoj istoriji kluba.
San Sebastijan je tih dana živeo za fudbal, a Real Sosijedad je pokazao da hrabrost u donošenju odluka – čak i kada one idu protiv “logike” algoritama – može doneti najveće nagrade.